OTKRIVANJE ZRAČENJA
Detekcija štetnih zračenja (nestabilnih energetskih, elektromagnetskih i geomagnetskih područja) obavlja se na nekoliko načina:
RADIESTEZIJSKA DETEKCIJA: detekcija zračenja pomoću klasičnih alternativnih pomagala kao što su visak (Karnak, Izis ili klasični visak), radiestezijske rašlje, biotenzor i ostalo.
INSTRUMENTALNA DETEKCIJA: radio-biološko mjerenje koje se izvodi s elektroničkim uređajima izrađenim za otkrivanje poremećaja prostornog magnetskog polja uslijed prisustva Hartmann-ove mreže, signala podzemnog vodenog toka (PVT) ili tehničkog zračenja (elektromagnetskog ili elektrostatskog polja).
Detekcija štetnih zračenja pomoću klasičnih alternativnih radiestezijskih instrumenata točna je onoliko koliko je pouzdana i točnost (osjetljivost) radiesteziste koji vrši pregled prostora. To znači da osoba koja ima radiestezijske sposobnosti uglavnom otkriva ona zračenja koja su smetnja njegovom organizmu, odnosno reagira svojim bio-elektromagnetskim poljem na zone u kojima je njegova osobna energija reagirala na nestabilna magnetska (geomagnetne i elektromagnetne utjecaje u prostoru). Preciznost ovisi i o nekoliko drugih faktora: trenutačna razina energije i psihofizičko stanje radiesteziste, njegovo uvjerenje u prisutnost ili neprisutnost zračenja, kao i njegovo uvjerenje u zaštitni učinak neke od raspoloživih vrsta zaštite. Dakle, stanje uma, osobnog uvjerenja i podsvjesne pretpostavke subjektivni su elementi koji ometaju objektivnost nalaza radiestezijske detekcije zračenja.
Detekcija štetnih zračenja (nestabilnih geomagnetskih polja – zone podzemnih vodenih tokova i formacije Hartmannove mreže) obavlja se elektroničkim uređajima TX/RX VILK, a detekcija tehničkih zračenja analognim mjernim instrumentom TRIFIELD METER.